Na vrhu uvijek ima mjesta, ako se krene sa dna...

…Znam ja dobro gdje si, kad i s’ kim, znam da duša sama bira tim, al’ ne mogu…



09.10.2009.

Dve i po godine smo taoci inata...

- Umesto molitve rekla si "O tom ću misliti sutra.. "
Sa šminkom od gara, ko Skarlet O'Hara..
Tvoj preslikan lik..

I dugo plutala ko brodolomnik ka obali jutra.
Nekad tišina zna prepasti džina, kad ispusti krik...
Još jednu noć si izgurala sama.. Čehov je zaspao blaženim snom.
Ni ne zna da je igrala tama... Pod prozorom...
Vetar je vežbao violončelo... Čežnjive skale u nedogled...
Zora ti brižljivo pipnula čelo... Negde u tebi je goreo led...


Plima banalnosti tvoj svet zapljuskuje k'o Atlantidu,
Dok šmrka bioskop, fali ti neko da napravi geg..
Da ti za rođendan ispiše sonet na komšijskom zidu
I s bandom cigana pod tvojim prozorom utaba sneg?
Na podmetaču još crtam tvoj profil.
Suvišna pitanja izbegnem fintom.


Ime ti ispišem u svakoj strofi... Nevidljivom tintom.
Pod mojom jelkom do proleća stoji...
Jedino dar tebi namenjen
Zauvek fosil tvog struka postoji...
Na mome dlanu okamenjen.



Princezo, javi se... Još imam džep u kom' se hladni prsti zgreju...

Pošalji poruku... Da vidim jednom to pisamce na displeju...

Sve mi nedostaje.. Čuvam u damastu još kalup tvoga vrata.

Princezo, dosta je.. Dve i po godine smo taoci inata...

Šta ti je?


09.05.2009.

Nedostaje...

Na jastuku,
Bdim na ponocnoj strazi kao stari posustali ratnik
K'o svaki put,
Od riznice neba jedva zapadne
Mesecev zlatnik
Pod oklopom
Drhti kosuta plaha
Vecno gonjena
Tamnim obrisima straha
Koja strepi
I od mirnih obronaka sna.


Nedostaje mi nasa ljubav, mila,
Bez nje se zivot kruni uzalud
Nedostajes mi ti kakva si bila
Nedostajem i ja, onako lud.

Ja znam da vreme ne voli heroje
I da je svaki hram ukaljalo
Al meni, eto, nista sem nas dvoje
Nije valjalo.

Kad potrazim
Put u srediste sebe
Staze bivaju tesnje i tesnje
I skrijem se
U zaklon tvog uha kao mindjuse
Od duple tresnje
Al' uspevam
Da jos jednom odolim da prosapucem
Da te nocas ruski volim
Sta su reci,
Kremen sto se izlize kad-tad.

Nedostaje mi nasa ljubav, mila,
A bez nje ovaj kurjak menja cud
Nedostajes mi ti kakva si bila
Nedostajem i ja, onako lud.


Ja znam da vreme svemu menja boje
I da je silan sjaj pomracilo
Al meni, eto, nista sem nas dvoje
Nije znacilo.

Ponekad jos
U moj filcani sesir spustis osmeh
Ko carobni cekin
I tad sam svoj,
Jer, ma kako me zvali ja sam samo
Tvoj licni harlekin
Ponekad jos
Suza razmaze tintu i k'o domina
Padne zid u lavirintu
Tako prosto
Ponekad jos stignemo do nas.

Nedostaje mi nasa ljubav, mila,
Bez nje uz moje vene puze stud
Nedostajes mi ti kakva si bila
Nedostajem i ja, onako lud.


Ja znam da vreme uvek uzme svoje
I ne znam sto bi nas postedelo

Al meni, eto, nista sem nas dvoje
Nije vredelo.



na kraju, zapamti: sve sto se brzo zapali, brzo i izgori...

zbogom, mali moj.



tvoja pjesma.

29.03.2009.

Sometimes U win, sometimes lose..

Umorna  od pokusaja, od svega, stojim ovdje.

Stojim tu pred tobom. Uzmi me.

 

Ne zelis.

A kad bi samo znao sta bi sve mogao da imas, koga bi mogao da imas.

Kada bi samo znao da bi imao onu za kojom su patili, onu koja ih je gazila sve.

 

Imas priliku da mi za sve njih vratis, da vratis taj dug.

 

Ne zelis.

A ja mrzim sebe. Mrzim ovu novu sebe koja moli za malo njeznosti.

Trebam te. Molim te. Ne radi mi to.

 

Mrzim svaki svoj san u kojem si bio i ti. Mrzim svako svoje mastanje, koje si ti uzrokovao. Mrzim svaku noc koja dolazi, jer znam da nece biti tvojih poziva, onih dugih razgovora.

 

Unisti ces me. Dokrajciti.

Dopustam ti.

 

Ali samo te molim, makar jos ovu noc, nesto lijepo mi slazi.

Samo jos jednom me nazovi, da ti cujem glas, da cujem kako njezno izgovaras moje ime, onako kako niko nikad znao nije. Nasmij me... po posljednji put.

 

U moj zivot usao si brzo i neocekivano, isto tako i odlazis.

Vec se navikavam na takve situacije, ne brini.

U posljednje vrijeme bilo ih je i previse. Navikavam se i na ovu bol u grudima.

 

Polahko postajem svjesna da za jedan osmijeh potrebno je suza sto.

 

A ti si Divan.

I  ono sto me cini sretnom, a ujedno i tuznom je misao da si mi bio blizu, da si jedno vrijeme bio dio moje svakodnevnice.

 

 

A vi, ostali, uzalud mi pricate. Uzalud lazete. Ja znam sta se desava, ne mozete me utjesiti.

Kasno je za sve,

                                                             zavoljela sam ga...

 

15.03.2009.

Dok nisam procitala ovo, nisam znala da mislimo isto.

Znas, i ja osjecam isto sto i ti, da jednostavno, ne pripadam vise tvom svijetu.

 

Gledam te sa novim prijateljicama - sretna si. I ne zelim da kvarim tu tvoju srecu, pustam te...

Jer ako mi je icija sreca na ovom svijetu vazna, onda je to tvoja.

 

Mozda je tvoje mjesto ipak kod njih.

14.03.2009.

Kad me ne voli znam ja najbolje, gora je to bol od grudobolje....

Napustam te.. Ostavljam te jer zelim da dobijes priliku za normalan, ljudski zivot. Vidim sta ti radim, odvlacim te od svijeta kome pripadas, svakog trenutka koji provedem sa tobom. Zato moram da pokusam. Moram nesto da uradim, a cini mi se da je povlacenje jedini nacin. Da ne mislim da ce tebi biti bolje, nikada ne bih uspjela da natjeram sebe da odem. Previse sam sebicna. Jedina si osoba koja moze biti vaznija od onoga sto zelim... Onoga sto mi je potrebno...


Noviji postovi | Stariji postovi




<< 02/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28


LOGO BLOGA

Na vrhu uvijek ima mjesta, ako se krene sa dna...


Naši linkovi... :)
















BROJAČ POSJETA

150865