Na vrhu uvijek ima mjesta, ako se krene sa dna...

…Znam ja dobro gdje si, kad i s’ kim, znam da duša sama bira tim, al’ ne mogu…



20.12.2009.

I opet taj osjecaj samoce, kad nece nikog mene krene i hoce.

Je li ti poznat onaj osjecaj samoce? Onaj neki osjecaj praznine, cak I kada si okruzen ljudima oko sebe?

Je li ti poznata jacina zelje da se probudis pored svojih najdrazih, u svom malom gradu?

Je li ti poznata ona ceznja za zagrljajem prijatelja, ona ceznja za toplom rijecju?

Je li ti poznat osjecaj bezvrijednosti?

Meni jeste. Sve gore navedeno.

I znas, sve to podnosim mnogo bolje nego sto sam ocekivala. Postajem imuna na sve to. Postajem lutka  iz izloga, ne pokazujem sta se krije ispod koze. Na mom licu nema osmijeha, niti ima tuge u mojim ocima.

Ali u mom srcu oluje ne prestaju. Razaraju sve na sto naidju.

Krenula sam putem kojim sam htjela. Zeljela sam ovo. Zeljela sam ojacati, postati hrabrija, pokazati svima da ja to mogu. Ali nisam zeljela izgubiti suze. Nisam zeljela da njihov izvor presusi. Nisam zeljela izgubiti osmijeh. Jer to je uvijek bilo moje. Bez toga, bila sam nezamisljiva. Nisam znala cijenu putovanja. Sada znam.

Nedostaje mi ljubav.

 

Ustvari, nije tu rijec o ljubavi, vec o prisustvu nekoga s kime mozes podijeliti sve. Nekoga s kime bih provodila ove hladne noci. Nekoga ko bi me shvatio.

A takvoga nema.

 

 

 




<< 12/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


LOGO BLOGA

Na vrhu uvijek ima mjesta, ako se krene sa dna...


Naši linkovi... :)
















BROJAČ POSJETA

150865