Na vrhu uvijek ima mjesta, ako se krene sa dna...

…Znam ja dobro gdje si, kad i s’ kim, znam da duša sama bira tim, al’ ne mogu…



23.02.2010.

Ali u sebi nije imalo ono sto trazim...

To je isto ono mjesto... I uspomene same od sebe dolaze, naviru u bujicama, guse... Dobro poznati, dragi ljudi, al fali onaj stari dobro poznati ritam koraka... i svaki glas, svaki kutak, svaka sjena... sve podsjeca na ono sto tu necu naci, necu sada... i neka jeza obuzima, i kao da se gubim, cujem da pricaju, al ne razumijem sta govore... i tonem sve dublje... tamo gdje sve i pocelo je, tamo gdje u svim ocima vidim jedne te iste, tamo sam se suocila sa svojom boli, i izgubila bitku... Mogu ja izgledati snazno i hladno, ali tu, duboko u meni slomilo se sve... ima li smisla bilo sta od svega ovoga, kad znam kome cu da se vratim...

20.12.2009.

I opet taj osjecaj samoce, kad nece nikog mene krene i hoce.

Je li ti poznat onaj osjecaj samoce? Onaj neki osjecaj praznine, cak I kada si okruzen ljudima oko sebe?

Je li ti poznata jacina zelje da se probudis pored svojih najdrazih, u svom malom gradu?

Je li ti poznata ona ceznja za zagrljajem prijatelja, ona ceznja za toplom rijecju?

Je li ti poznat osjecaj bezvrijednosti?

Meni jeste. Sve gore navedeno.

I znas, sve to podnosim mnogo bolje nego sto sam ocekivala. Postajem imuna na sve to. Postajem lutka  iz izloga, ne pokazujem sta se krije ispod koze. Na mom licu nema osmijeha, niti ima tuge u mojim ocima.

Ali u mom srcu oluje ne prestaju. Razaraju sve na sto naidju.

Krenula sam putem kojim sam htjela. Zeljela sam ovo. Zeljela sam ojacati, postati hrabrija, pokazati svima da ja to mogu. Ali nisam zeljela izgubiti suze. Nisam zeljela da njihov izvor presusi. Nisam zeljela izgubiti osmijeh. Jer to je uvijek bilo moje. Bez toga, bila sam nezamisljiva. Nisam znala cijenu putovanja. Sada znam.

Nedostaje mi ljubav.

 

Ustvari, nije tu rijec o ljubavi, vec o prisustvu nekoga s kime mozes podijeliti sve. Nekoga s kime bih provodila ove hladne noci. Nekoga ko bi me shvatio.

A takvoga nema.

 

 

 

22.10.2009.

...Nije ni čudo što toliko želim da ga vidim....

"Bili ste u pravu. Bio mi je više od prijatelja. Zbog toga mi je bilo tako nemoguće da oprostim - zbog toga što sam bila zaljubljena u njega. I u njega. Voljela sam ga, mnogo više nego što bi trebalo da ga volim, a ipak ni izbliza dovoljno. ... Bila sam zaljubljena u njega, ali to nije bilo dovoljno da promijeni bilo sta. Bilo je dovoljno samo da nas oboje jos vise povrijedi... "

16.10.2009.

Za Tebe

Toliko toga zelim ti reci... ali ne mogu, ne znam... i nisi tu... i kao da ne znas me, ja jos pamtim sve... znas... ne prodje nijedan trenutak da na tebe ne pomislim... falis mi... fali mi neko koga cu cekati na onoj stanici... neko koga mogu nazvati kada mi ne ide... neko kome cu pricati o svojim zeljama.. neko kome necu morati svaku svoju emociju nacrtati da bi shvatio... falis mi ti... fali mi tvoj glas.. tvoj osmjeh... mnoge pjesme podsjecaju na tebe, na trenutke provedene sa tobom... i zaboli nesto svaki put kada se sjetim, a znam da sad ne moze biti tako... ne mogu te nazvati... ne mozes doci... srce place, a druge laze osmjeh, bez tebe ja sam kao duga bez boja… You gave me love and helped me find the sun, and every time that I was down, you would always come around, and get my feet back on the ground... Hvala ti što si me uvijek uhvatila kad sam padala, što si mislila da sam vrijedna truda...

I hvala ti za ljubav....

Volim te puno, brate moj...

16.10.2009.

Prijateljice.

 

Zajedno smo momke gledale
zajedno po rivi setale
pravile se da smo vazne
ma da smo pametne i snazne
sanjale smo zemlje daleke...



Hej ti, ti nezamjenjiva, po ko zna koji put sjecam se svega, svih dana provedenih skupa, svih zajednickih osmijeha, svih nasih snova.


Nedostajes mi. I bezbroj puta posegnem za mobitelom da te nazovem, da navratis malo do mene.

Voljela bih da si ovdje sa mnom, znas onako kako smo zamisljale? Sve bi bilo ljepse.


Ne znam sta nam se to desilo? Da li je sve ovo moja greska?

Ne znam...


Ali znam jedno: s tobom sam provela najljepse dane svog zivota.

Nikada ti nisam morala reci sta osjecam, znala si. Pricale smo suteci.

Niko kao ti me nije znao nasmijati, popraviti mi dan, vratiti me u djetinjstvo... Nikada se nisi smijala mojim snovima. Nasim snovima.


Nedostajes. Nedostaju mi nase ulice, sve nase igre, nedostajes mi TI! Ti koja si uvijek bila uz mene, I kada sam bila na samom dnu I onda kada sam letjela. Letjele smo skupa, plakale smo skupa.

I osjecam se krivom, jer nisam ni upola bila prijateljica, kakva si ti bila meni. Nisam ti dala onoliko koliko si ti meni. I boli to.


Ulica, gledanje Twilighta, svi oni derneci, svi oni parkovi. Slike koje nikada izblijediti nece.

I onda... nove slike, novi ljudi oko tebe, nova ti. Prelijepa. I na drugoj strani svijeta. Nisi vise ona djevojcica, nisam ni ja. Ali ko zna, mozda kada se opet sastanemo.. mozda se vartimo u ono lijepo doba. Ili pocnemo iznova.


Hvala ti.



VOLIM TE.



Stariji postovi




<< 02/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28


LOGO BLOGA

Na vrhu uvijek ima mjesta, ako se krene sa dna...


Naši linkovi... :)
















BROJAČ POSJETA

143342